Stari muški i ženski satovi i njihove čari

Kad su u pitanju stari muški i ženski satovi, Doxa je bila malo skuplja od Darwila, Areta koja je bila lošija i jeftinija od Darwila i Omega koja je bila puno skuplja. Bila je tu još  Helvecija, Rodanija. To se neke marke koje su bile na našem tržištu.

Darwil muški i ženski satovi imali su neki svoj solidni status, umjereni, i za mnoge građane prihvatljiv. Velike količine Darwila su bile na našem tržištu.

Ja sam prodavao jedan model kvarcong Darwila. Ne znam koja ga je firma radila. Ne znam je li to bila originalna firma. I na kutiji je bila oznaka Darwila i sve. Ove sve vrste koje vam spominjem su bile redovne na tržištu, a kasnije se pojavio Darwil model sa kvarcnom mašinom. To je bilo 90-tih godina, možda malo ranije 1986. godina možda.

Darwil muški i ženski satovi su bili jako kvalitetni i jako izdržljivi. Može biti da se netko požali jer je nespretan, pa svako malo nešto pokvari, slomi staklo ili ključ, ali to nije do Darwila, to je do njega. Što god bude nosio, njemu neće valjati. Generalno je sve bilo pozitivno, i među mojim kolegama i među kupcima. Ljudi su voljeli taj Darwil, postojao je i jedan model UT6310, sa jednom malo većom mašinom i malo većim izgledom, taj je sat bio besmrtan.

Pa vidite sada, što se tiče toga da bi muški i ženski satovi Darwil bili opet na tržištu – ako Darwil kada se proizvede, on treba da dođe meni u ruke da ja vidim, da bih mogao o njemu komentirati.  A inače, Darwil kao Darwil, on može preko reklama, kad dođu u radnju da se prodaju, kada ljudi počnu kupovati, onda će doći do mene da kažu valja li ovaj sat, da im ja dam svoje mišljenje, kao što dajem svoje mišljenje i kad su svi muški i ženski satovi u pitanju.

Stari muški i ženski satovi i njihove čari

Nekada su se muški i ženski satovi isključivo popravljali

Danas nema mnogo ljudi koji mogu reći da vole svoj posao, ali ja sam imao privilegiju jer su mi muški i ženski satovi bili ljubav, a ne samo posao.

Čuvam u radnji stari slajd, na kome čovjek juri, jer mu odlazi voz ili autobus, a na njemu piše: „Tako mu i treba kad nije kupio sat kod Josipa Bourek-a.“ Što znači da je u to davno vrijeme bilo neke prodaje satova, ali kad sam ja došao u radnju nije bilo prodaje kakvu danas poznajemo, u smislu izloženih i osvjetljenih satova u vitrinama. Ranije je to bila prava zanatska radnja gdje su se muški i ženski satovi popravljali i morao si biti pravi majstor za to, a ne samo trgovac.

Sjećam se samo da je moj otac tu radio i imao je još jednog radnika i kad bih kao dijete dolazio u radnju bila je ozbiljna atmosfera, tišina,  njih 4-5 majstora sa lupama na oku i muški i ženski satovi posvuda, rade. 

Ja sam počeo da prodajem satove 2003. U jednoj knjizi o marki sata Certina, piše: „Ako ste dobar majstor i ako napravite dobar sat, a on nije na tržištu dobro plasiran, džaba vam i što ste dobar majstor i što ste napravili dobar sat.“ Kad su u pitanju muški i ženski satovi sve je u sprezi zanata, estetike i tehnike. Supruga i ja ocijenili smo da nešto treba napraviti da bi ostali u poslu. 

U to vrijeme nije bilo puno distributera satova, da bi mogli da dođemo do zvaničnog sata sa pakovanjem. Sve sa ciljem da krajnji korisnik dobije sat u lijepo stiliziranom i estetski osmišljenom pakovanju i da jednog dana dobije i servisnu uslugu za taj sat kod nas. Tad se pojavila firma Pintila, a kod njih su bili u ponudi muški i ženski satovi Casio, Seiko, Doxa i fashion marke: Mexx, Pierre Cardin. Prilikom nabavke tih satova, insistirao sam da mi dostave tehničku dokumentaciju gdje sam vidio da su to bili dobri švicarski mehanizmi i to je bio sasvim dobar razlog da ih nabavim i imam u radnji. …